Објављено од стране: деда Страле | март 11, 2013

RAPORT 117

Raport 117, 10. mart 2013.

BUDJENJE NA SVE STRANE

Image

Ako je suditi po zatečenom stanju na Srebrnoj rivijeri, a tokom boravka proteklog vikenda (8-10. mart) – zima je definitivno otperjala, premda kalendarski još traje. ‘Mrtvilo’ jedino da se primjećuje po vikendicama rivijerdžija jer dobro znani objekti ni pedalj nisu mrdnuli. Sve ostalo ukazuje na budjenje prirode, na  neki pozitivni nemir u vazduhu, na nemilosrdi vrbopuc koji baš s proljeća proganja sve živo u prirodi, od mladih do starih. Prvi listići baš su uočljivi na žalosnoj vrbi mada pupoljaka ima na sve strane, a na nekim mjestim trava je toliko izdjikljala da će trebati da se kosi već koliko narednog vikenda. Najmanje promjena uočava se na jezerskoj vodi: riba je i dalje duboko ‘ukrtožljena’, nema je ni za lijeka, primjećena je pokoja žabica na putu iz zemljanih rupa prema jezeru ali i velika aktovnost liski a pogotovu mrskih kormorana koji ne znaju za predah…

No, i pored sveg tog optimističko-vrbopuc raspoloženja koje vas okružuje i omamljuje – misli vam se stalno vraćaju na trojicu rivijerdžija koji nas napustiše tokom protekle godine i, kako Laki reče: ,,Ma koliko se mi trudili Miću, Duleta i Dragu niko nam ne može nadoknaditi. Nikada više rivijera ne može biti kao unazad nekoliko mjeseci!“

Image

U vrbopucu nemiru prednjači omiljeni jezerski vrabac PRCKOŠ koji od ranog jutra samo vabi svoje ljubimice na Lakijev dud i već godinama na istom postavljenju kućicu. Prckoš se šepuri ispred svog doma i malo malo doleti neka znatiželjna ženkica da se uvjeri u ponudu. U želji da mu bude što veće potomstvo i da ‘opsluži’ sve ženkice svog očigledno povelikog harema – Laki i Sata pritekoše Prcokošu u pomoć postavivši novu novcijatu kućicu u neposrednoj blizini postojeće. Prckoš je u početku baš sa nepovjerenjem gledao šta mu to komšije spremaju ali potom da ste ga samo vidjeli raspjevanog i našepurenog kako opslužuje svoje ženkice – divljenje do kamzi.

Već narednog odlaska na jezero, na istom dudu, osvanuće još jedna kućica jer treba potpomoći vrapčiji jezerski naraštaj da opstave. I sami ste vjerovatno čitali da su vrabci u cijeloj Evropi ugrožena vrsta, da ih je sve manje i manje…Image

Htjeli vi to ili ne – čuveni JOKS plac: vikendice Dragana Sindikalca, Draga Zvrka i, na žalost, brvnara pokojnog Duleta Pavleca te ljetna ‘čarda’ postaja – ne ostavlja vas ravnodušnim ma sa koje strane ovom placu prišli.

U ovom osvitu pravog proljeća pomenuti objekti dosta tugaljivo izgledaju bez svoji žitelja, bez smjeha koji vas obavezno prati kada su tu prisutne rivijerdžije, članovi njihovih porodica i prijatelji. Sve nekako stoji kao ‘zapeta puška’ i samo se čeka dolazak nekih od stanovnika da aktivira kosilicu, one makaze za obrezivanje žive ograde, grabulje ili neku drugu neophodnu alatku ali, bogami, da se čujev zvuk satare dok se siječe ispečena prasetina ili jagnjetina, zvuk posudja koje se servira za veliki sto ispod čardaka. Ako tome dodamo i uvijek prisutno uzbudjenje kada se Dragan Zvrk vrati iz ribolova sa pozamašnim šaranima ili amurem – onda se ta živost i uzbudjenje lačano prenosi na susjede, komšije, rivijerdžije i prijatelje.

I gle, očas, štimung kao iz snova: veseli se, pošalice sustižu jednu za drugom a prednjači, kao i uvjek, Dragan Sindikalac sa svojim neizostavnim uvodnim poklikom: SRBIJA!!!

Image

Svaka boravak na Srebrenoj rivijeri bar jednim detaljem vas dodatno oraspoloži. Nekada je to dobar vic, nekada doskočice i začkoljice rivijerdžija ali nerijetko to su i najobičniji predmeti koji nenajavljeni prekonoći izniknu.

Takvu situaciji zabilježeli smo objektivom našeg fotoaparata: ovaj improvizovani sto sa ‘stolica’ na uvijek besprijekorno uredjeno pošljunčanoj plaži našeg komšije i prijatelja Švabe. Pomenuti gospodin se dosjetio da oborenu topolu isparča odnosno isiječe na adekvatne cjeline i očas je dobio ugodno mjesto sa sjedenje, sto na kome se može servirati kakvo iće i piće. Naravno, tu je na suvom i njegova pedalina a kada dodju uskoro topla vremena i pedolina će na svoj uobičajni posao a mjesta za pomenutim hastalom biće za svakog dobronamjernika…

Image

Laki ne bi bio to što jeste i po čemu ga svim poznajemo, jednostavno on ne zna da miruje tj. stalno konta šta bi se radilo, šta bi se korisno napravilo, šta bi to bilo zanimljivo i za njega i njegove prijatelje.
Zna se da je kormoran veliki ‘neprijatelj’ ribolovaca, zna se da ga čuvaju svi mogući zakoni, zna se da dnevno pojedne ribe spram svoje težine, zna se da baš zbog njega naše pecaljke i štapovi – sa smjene pa na uštrb – nešto od ribe izvuku.

Laki je odlučio da im doaka, da kormorane blagovremeno otjera ispred svojih štapova. Domišljat kakav je oduvjek bio, napravio je odlične praćke s dvostrukom namjenom: stavi kamenčić pa ga ispali i poplaši kormorana, a onda istom praćkom grudvu hrane dobaci baš tamo gdje namjerava da zabaci mamac sa svojim štapom bubinjakom.

Tokom proteklog vikenda slabo je bilo prilike da se novonapravljene praćke isprobaju za osnovne namjene ali je zato Laki, potpomognut majstor Satom, provjeravao svoje šicaroško umijeće gadjajući one limene bojler-kazane koji stoje na svakom pontonu kao sprave za tuširanje.

Nadamo se da ispaljeni praćka-kamen neće završiti na glavi nekog rivijerdžije…

Image

Prošlonedeljni boravaka na Srebrnoj rivijeri bila je prilika da se pobliže upoznamo sa, ajd recimo, novim rivijerdžijom, sa komšijom koji je kupio placi i objekat koji je prethodno koristio čuvreni Paraćinac.

Ime mu je Neša Milanović i lokalni je gradištanski preduzetnik koji se za kupovinu pomenute vikendice opredijelio zbog njegove velike ljubavi prema prirodi i Srebrnom jezeru mada, kako ističe, uopšte nije strastveni ribolovac. Ovaj mladi čovjek plijeni svojom neposrednošću, druželjubivošću i nekim šeret osmjehom tako da je trojka sa slike. i ovaj koji je to sve snimio. očas našla zajednički jezik sa gospodinom Milanovićem.

Naravno, uz priču i pokoju časicu onako ‘s nogu’ ispijene – utanačeno je novo druženje i prijateljovanje koje se već naredne noći na Lakijevoj trasi oteglo do duboku u noć i vjerovatno bi potrajalo do ranih jutarnji sati da se ne isprazniše sve gajbe piva.
Gospodinu Neši Milanoviću želimo dobrodoščicu na stranice naše blog prezentacije u nadi da će naredni raporti sa Srebrne rivijere biti ispunjeni nekih zbivanjima i dogodovštinama sa njegovog placa…

Image

Koliko je moja malenkost uspjela da dozna, gospodin sa motornom testerom na priloženom snimku, zove se ZAJKO PRIKE. Doznadoh da je prvak u gradištanskom amaterskom pozorištu, da je u životu bio sve i svašta, da je šeret par ekselance što smo se na Lakijevoj terasi itekako mogli da uvjerimo.

A sve je počelo njegovim upitom da li mi na placu gospodina Milanovićamo radimo isto što i on tj. da li LOPOVIŠEMO. I tako riječ po riječ, jedna po jedna osječene smrznuta grana smokve – pretvoriše se u vrtlog smijeha i razbribrige, u druženje kao da se godinama poznajemo.

A tek naveče šta je sve gospodin ZAJKO PRIKE demonstrirao – to se ne može prepričati. Smijeha je bilo na izvoz i mislim da se čuo čak u susjednoj Rumuniji kada je pomenuti gospodin pričao o ‘kočenju miksera kada se ubaci treće jaje’.


Responses

  1. sjajno druzenje, sjajan zajkov monolog bas nas je sve nasmejao


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Категорије

%d bloggers like this: