Објављено од стране: деда Страле | август 13, 2012

RAPORT 111

JUL – AVGUST 2011
Ovogodišnje ljeto neumitno odlazi u fade out, špic sezone je prošla, vreva razdragane dječurlije se utišava, a Sunce je sve milije (Ilindan je iza nas) noći i jutra sve svježija i hladnija.
Naravno, to je preslikana situacija i na Srebrnoj rivijeri koja je još jednu udarnu sezonu dostojanstveno izgurala na radost i osmjeh svih njenih žitelja i gostiju. Vikendice i smještajni kapaciteti istih polagano dolaze u normalu, popularne terase za sjedenje, pijuckanje i ,,čašicu,, prijateljskog komšijskog razgovora – sve su praznije.
Rivijerdžije polagano sumiraju šta se to sve događalo proteklih udarnih mjeseci, ko je sve od prijatelja bio na par i više dana u gostima, kako se pregrmjela iznenadno nabujalo Srebrno jezero, ko će uskoro doći od novih komšija i kako napreduje izgradnja njihovih smještajnih objekata…

U svemu tome, kao udarnu vijest ovog izvješća želim da navedem da se poslije desetomjesečne pauze na rivijeri pojavio Dušan Pavlović – Dule, Pavlec iliti Debeli – naš dragi Čačanin jedna od omiljenih ličnosti Srebrne Rivijere. Zdravstve tegobe sprečavala se Duleta da se druži sa rivijerom u kojoj je baš on, proteklih godina, bio sa najdužim neprekidnim stažom boravka. Srećom, očiglene tegobe, apatiju i neraspoloženje, Pavlec uspješno savladava i bilo je zaista lijepo ga ponovo vidjeti nasmijana, spremnog za pošalice, za neizostavne savjete pri pravljenju i gradnji ovog ili onog. Optimizam je ponovo prisutan u njegovoj životnoj priči, priči o bolesti koja ga je zadesila, naš Dule je pun planova šta sve treba uraditi na svom placu a pogotovo u borbi protiv dosadnih krtica.
Uz još jedared naglašenu radost zbog ponovnog dolaska medju svoje rivijerdžije . Dušanu Pavloviću želim još brži oporavak i da ga već sredinom septembra vidimo sa ulovljenim kapitalcem… e, sad dal amurom ili šaranom, neka sam izabere…

I dok su se jedni kupali, sunčali, veselili i pjevali – čuveni Laki ,,Lakiša,, preostale dane svog višemjesečnog godišnjeg odmora – iskoristio je da uradi dvije veoma važne životne stvari.
Prvo: oženio je Nemanju sina jedinca, i bogami, stojički izdržao silne poslove, svatove i završnu svadbarsku svečanost. Ponosnim roditeljima – Zoranu i Lidiji Smilji Lazarević – još jedared srdačno čestitamo, kao i našem Nemanji i njegovoj Ivani…


Drugo: Laki je ad hoc skontao i podigao poveliku roštilj kućicu. Sama odluka da se ista napravi u sklopu terase, tu na dohvat ruku i čuvenog Lakijevog hastala, bila je pravo rješenje, a posebno izbor izgleda i funkcionalnosti ovog, rekao bih, u prvi mah prostog ali itekako zahtjevnog gradjevinskog objekta. Naravno, Laki kao legendarni majstor za sve privatio se osnovnih gradjevinskih radova premda sa istima i nema baš poveliko iskustvo, prihatio – i korak po korak – sagradio roštilj za svaki ugled i pohvalu. Naravno, pomoć dobronamjernih komšija Dunje, Sindikalca, Rileta, Tomice, Raše i drugih nije izostala i bila je više nego dragocjena pogotovo kada je došlo na red postavljanje oplata, ,,šalovanje,, i nivelisanje stranica nastrešnice. Sad što je tokom gradnje Dunja kao glavni stručni konsultant pogriješio u broju potrebnih cigli, što se morala kupovati dodatna količina opeke – prevazidjeno je uz smijeh, pošalice i pivce.
Naravno, jedva se čekala generalna proba novosagradjene ,,skalamerije,, i ako je suditi prema prvim ispečenim pogačama ispod sača, kilogramima raznih roštilj djakonija i odličnoj klopi iz kotlića – Lakijev roštilj zaslužuje zlatnu gradjevinsko-zidarsku olimpijsku medalju.


Moja malenkost još nije bila u prilici da na licu mjesta sagleda objekat o kojem pišem ali kunem se da ću od domaćina zahtijeva striktno testiranje i sača, i roštilja, i kotlića i svega drugog što ova pećnica omogućava…

Na rivijeri se nastavlja sa podizanjem novih objekata, dolaze nam nove komšije nadamo se prijateljskog i dobronamjernog usmjerenja, a ne kao neki dosadašnji koji da mogoše i jezero bi pregradili i proglasili sopstvenim vlasništvom.
Naša objektiv evidentirao je novosagradjeni objekat neobičnog ali simpatičnog izgleda. Doduše nismo doznali ime vlasnika jer u momentu snimanja nije ga bilo na placu, ali se nadamo da će se isti ubrzo naći na prijateljskoj čašici razgovora kod rivijerdžija-starosjedelaca…

Dok jedni grade novo – drugi popravljaju postojeće, oštećeno i dotrajalo. Fotoaparatom zabilježen je momenat kada se sredjuje šaht za vodu kod Lakija, šaht u koji je trebalo postaviti nove vodovodne cijevi. E sad što se kopalo u nezgodnom položaju još nekako se i moglo podnijeti, ali što je tom prilikom trebalo paziti da se ne povrijedi neka od mnoštva malih žabica – to baš nije išlo kako treba. Na kraju, posao je odradjen kako treba a njemu u čast preživjeli žablji naraštaj veselo je skakutao okolo gledajući kako brže-bolje da nadje neko novo odgovarajuće sklonište…

U uvodu pomenuh jezersku ,,poplavu,, odnosno podizanje nivoa jezerske vode iznad ustaljenih kota i nivoa. Iznenadi porast vode u prvo vrijeme tumačio se kvarom pumpi na brani ali se ispostavilo da je u okolini Srebrnog krajem jula palo kiše do 150 litara po kvadratnom metru i sva ta silna vodurina slila se u jezero. Naravno, prvo su ,,nastradali,, pontoni iliti marine rivijerdžija, a medju najugroženijim bila je marina ,,joksovaca,, koja se – kako pokazuje naš snimak – baš dobrano ,,okupala,, u jezerskoj vodi…


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Категорије

%d bloggers like this: