Објављено од стране: деда Страле | јун 21, 2012

109.. MAJSKO-JUNSKI RAPORT, part 2

Znate onu Balaševićevu pjesmu ,,Al se nekad dobro jelo,, u kojoj je glavni Kum Pera i njegove jestive slano-slatke đakonije. E, tokom maja, neku sličnu ulogu imao je i Lakijev Kum MIĆA, jedan iznad svega smireni i odmjereno-spokojni beogradjanin, drugarčina ,,par exelance,, majstor svog zanata u svakom pogledu.
I dok se Lakiša motao oko ribe i njenim sušenjem – Mića je očas na Lakijevoj terasi instalirao roštilj i prihvatio se mukotrpno-zahvalnog posla roštilj majstora. Malkice mu je dim išao u oči ali to nije smetalo finalnom rezultatu tj. prepunom ovalu svakojakog mesa i mesišta. Sudeći kako su se prisutni oblizivali i kako je oval očas ,,počišćen,, – Kum Mića ne treba da brine za budućnost – mjesto rivijerdžijskog roštilj majstora uvijek mu je na dohvat ruku…


Dobar komšija ti je ko brat rodjeni ako ne i više… kaže se u našem narodu.
Kaže se a bogami, bar kada je Srebrna rivijera u pitanju, i kaže i dokaže.
U pola puta na povratku neko se dosjeti da je kosačicu zaboravi na travnjaku pa se odmah pozove komšija koji je i dalje prisutan i – nema problema. Ne može se doći da se pozabadaju pritke za već procvjetali paradajz – opet nema problema jer pozove se komšija i sve očas bude sredjeneo…

E, u takvom ,,fazonu,, je i ova priložena fotka. Naime, Rade je bio spriječen da dodje a u njegovom dvorištu trava nezaustavljiva, džiklja i samo džiklja.
Rade je spriječen ali Dragan Zvrk je tu i JOKS kosačica. Onako više rekreativno, svo dvorište je očas pokošeno na zadovoljstvo i naručioca i izvršioca ovog posla. Komšije od preko puta koji su sve ovo posmatrali i snimali mogli su da se uvjere u tvrdnju s početka ovog teksta, ali i da glavnog aktera punude rakijicom za predah i prikupljanje dodatne snage…


O aktraktivnosti cjelokupne lokacije Srebrne rivijere govore nam i ove dvije naredne fotke. Prva potiče sa Rade-sestrić placa gdje je iskrčen poveliki prostor u namjeri da se isti kultiviše i eventulano upotrebi za neki neophodni novi objekat.
Ova druga fotka snimljena je na placu čijeg vlasnika moja malenkost još nije upoznala pa ne mogu ni da ga adekvatno oslovim. Uglavnom, pozamašni radovi na sredjivanju itekako velikog placa dobrano su odmakli i za očekivati je da uskoro na istom osvane nova vikendica ili  povelika kuća kao i drugi prateći objekti

Košenjem se bavio i Vladan, sin Gorana Dunjića, momak koji, bar što se radom-zanatskog znanja tiče, veoma uspješno kreće očevim stopama. Kosilicom sa onom trimer sajlom (da me ubijete ne znam kako joj je pravo ime) besprijekorno je funkcionisala i iz sebe ostavljala ovaj prizor s naše fotke. Kada se malo bolje zagledate u ovaj snimak zapazićete ravnomjerne otkose trave što je dokaz da je Vladan itekako vičan radu sa klasičnom kosom.
Inače, kada je na rivijeri, Vladan gotovo da ne odmara i ne leškari – uvijek je u nekom poslu ili samostalno kreiranom ili poslu u kome pomaže svom ocu. Mladić je to baš za primjer i ,bogami, usrećiće se mlada koju Vladan privede pred oltar…


Mangupi iz naših rivijedžijskih redova svašta se dosjete i svojim marifetlucima zasmijavaju prijatelje i komšije. Uloga mangup-majstora ovog puta pristala je uz lika revnosnog Rileta koji, popevši se na Lakijevu vikendicu da provjeri kako stoji krovni crijep i one podupirajuće letve, iskoristi svoju poziciju da pokaže kako se sa prozora potkrovlja može zabaciti štap dubinjak u jezerske vode. Rile mangum još ustvrdi da zasigurno ne bi bila ,,maha,, da bi se garant 100 % zakačio maleni peš. Potporu je namah našao u Sati koji munjevito zapita Lakija:
– Ćero, a jesmo li mi jeli peša!!!


Da među rivijerdžijama ima poklonika umjetnosti to svi znaju. Da među istima ima baš pravih umjetničkih skluptora odnosno poklonika naivne umjetnosti i njenog skulpurnog dijela – to nismo dokučili sve do ovih proteklih majskih dana.
Dunja i Laki, kreativni majstorski tandem Srebrne rivijere – onako u dokolici, onako usput – isjekoše povelik trupac palog topolinog drveta. Potom Dunja uključi svoju motornu testera a Laki aktivira veoma oštro sjekirče. I… malo s jedne… malo s druge strane… zasjeci… odsjeci… i evo pred svima nama njihovog finalnog učinka.
Morate priznati da je ova stolica s naslonom vrijedna divljenja i poštovanja, da ista odmah nagoni na pomisao da će pored ovog prvenca ubrzo biti još drvenih skulptura, pogotovo ako znamo da Dunji i Lakiju najteže pada ako ništa nemaju da rade, da se zanimaju pa makar to bilo sa sjekirčetom i motornom testerom…


Na žalost, na rivijeri se dešavaju i neprijatne stvari. Jedna od istih je ona koja se početkom juna desila s deda Rajom odnosno Radisavom Alempijevićem, ocem našeg Dragana Sindikalca. Ovaj osamdesetosmogodišnjak, i u ovim poznim godinama, ne može da miruje, da obitava na jednom mjestu u hladovini. Po najvećoj vrućini naš deda Raja uz pomoć svog štapa krenuo je na ponton svog sina valjda da se malkice rashladi u jezerskoj vodi. U tom pohodu, što zbog nepažnje… što zbog sudbine – deda Radisav zakorači u prazno i – bub u vodu!

Srećom to gromoglasno BUUĆĆĆ čula je komšinica Smilja tj. Lakijeva supruga Lidija, koja u prvi mah nije ni raspoznala odakle je BUUĆĆĆ pristiglo do njenih ušiju. No, ubrzo je primjetila da se nešto praćaka pored ,,joksovačkog,, pontona i na sav glas počela da doziva Rileta i Lakija da spašavaju davljenik. Dvojac pomenutih, trkom gazele, obreo se na licu mjesta i udruženim snagama dograbiše Raju i nekako ga izvukoše na marinu.
Naravno, prestavljeni i sav problijedeli deda Raja, teško da je mogao da opiše šta mu se desilo, kako se našao u jezerskoj vodi odnosno jezerskom priobalnom mulju. Pokazalo se da se i ovog puta trebao uzdati u svog sina Dragana koji je, ako se sjećate našeg natpisa od tri dvije godine, itekako uspješno obučavao svog oca vještini plivanja.
Ovog puta Dragana nije bilo u blizini ali zato su se u pravom momentu naši Lidija, Rile i Laki. Deda Radisav poslije svega što je preživo naredio je svom nasljedniku da se pod hitno dograbi praznih pivskih flaša i trk do prodavnice jer u ime srećnog završetka ovog potapanja mora da se popije i nazdravi!
Živi i zdrav na bio deda Rajo!

E sad da ne kažete kako urednik http://www.srebrnarivijera.wordpress.com neće u javnost da plasira svoje sramote.
Ovaj sa gornje fotke došao je na svoj omiljeni ponton, zabacio pecaljku i čekajući da neka bodorka krupatica zagrize – zaspao pravim snom pravednika.
Sata mangup brže bolje je dograbio svoj digitalac i načinio priloženi snimak, a na sve se, naravno, nadovezao Laki potpucavajući matt-orog uninog deda straleta. Bilo je tu i slanih i neslanih pošalica ali spavač je sve to bez pogovora zaslužio. Isti se poslije pravdao da je sanjao jezersku sirenu i da ga je ona omamila pjesmom i ljepotom pa tako je i zaboravio zabačenu pecarošku pecaljku. No, i pored sna i sirene, ona (pecaljka) ga nije izdala – izvadivši štap Strale je izvukao samozakačeno upecanu bodorku, istina ne krupaticu  već onu ,,ispod mere,,…


Responses

  1. Hola amigos!!!.
    Soy Cristina „la turista española“ que visitó vuestro maravilloso Silver Lake hace algunos días.
    Gracias por la divertida foto y por vuestra acogida.
    Visca el Barça !!!


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Категорије

%d bloggers like this: