Објављено од стране: деда Страле | октобар 24, 2011

100

RAPORT 100, septembar-oktobar 2011.

Ovo je 100-ti post na našoj web-prezentaciji, 100-to izvješće šta se to interesantno dešavalo na najljepšem dijelu Srebrnog jezera, na našoj Srebrnoj rivijeri. U neku ruku to je i mali jubilej, podsjećanje na prvi okačeni izvještaj iz oktobra 2009. godine, podsjećanje na mnoštvo tekstova i fotografija sa kojima smo željeli prvenstveno sačuvati bezbrojne lijepe trenutke druženja, rada na i oko objekata, uživanja u zabacivanju ribolovačkih štapova i slično.

Eto, u te pune dvije godine, stigosmo do stotog izvješća, do ovog septembarsko-oktobarskog pregleda najnovijih dešavanja na rivijeri, dođosmo do izvještaja koji započinjemo gore postavljenim snimkom.

Kao što vidite, naš Dunja, omiljeni čačanin rivijerdžija, uzorno nama pokazuje ponovo procvjetali bagrem u oktobru, Dunja pokazuje a kažu kada bagrem po drugi put cvjeta u nevrijeme da će onda predstojeća zima biti itekako hladna, oštra i sa velikim snježnim padavima. Tako kažu a opet u svakom kazivanju ima pretjerivanja te se nadamo da će predstojeći zimski mjeseci biti podnošljivi i da će rivijerdžije nesmetano moći da obilaze svoje i komšijske objekte…

Ovim jubilarnim raportom objedinili smo septembarsko-oktobarska dešavanja na Srebrnoj rivijeri, period koji je obilježila velika temperaturna razlika, vremenske prilike koje su baš išle iz krajnosti u krajnost. Lijepo vrijeme okupilo je rivijerdžije na zajedničkoj mobi, odnosnu podizanju temelja za buduću vikendicu Dragana Čačanina, Dunjinog šuraka. I bogami, svojski zasukavši rukave, za prijepodne se obaviše zemljani radovi, pa onda sve po redu: od armature, oplata i nalijevanja betona, Da ste vidjeli samo tu vještinu gradnje, zapravo majstorsko iskustvo svih prisuntih – nema nikakve sumnje da je nova vikendica krenula na zdarvim postulatima… Naravno, neophodnu potporu je dobila u vidu praseta s ražnja…

I dok se Dragan Čačanin bavio temeljima, njegovi imenjak Dragan Sindiklac, ,,kuburio,, je sa kuburama i crijepovima na novosagrađenoj terasi. Ista je dobila završni oblik i sada gotovo sve rivijerdžije imaju baš lijepe terase kao stvorene za prvu jutarnju i rakijicu, za ćaskanje i razgovor sa komšijama, za pogled ka jezeru i zabačenim štapovima na pontonima. Naravno, i ova ,,Sindikat-Terasa,, nije ,,osvanula,, bez svesrdne pomoći Draganovih prijatelja, najbliže i daljne rodbine, bez komšija koji su se nudili za ispomoć iako realno ona nije bila potrebna. Još je preostalo, da dobra kiša zalije novopostavljeni krov i ako ništa ne curka (ne daj bože da bude kao sa Dragnovim rezervoarom za vodu) najvjerovatnije će uslijediti novo zalivanje – uz mezetluke i pićenca…

I dok se kod Dragana gradilo, u susjednom Lakijevom dvorištu bavilo se ,,jestivom,, rabotom. Najprije, kuvao se pasuljčina sa velikim P u zemljanom loncu sa mnoštvom svinjskih đakonija tako da je u finalu tek pokoje zrno pasulja se naziralo. Nakon pojedene dvije do tri porcije pasulja, uz mnoštvo salate te hladnog piva i časica rakijice – i  Laki, i Rile, i Sata, i Brano Tuzlak kao ,special guest starr,,, i moja malenkost – jednodušno je konstatovala: OD OVOG MOŽE DA SE RIKNE!

No, poslije tako obilnog i žestokog obroka predaha nije bilo. Vatrenu borbu su nastavili Laki i Strale pekući crvene paprike za ljutenicu i ajvar. Nekih tridesetak i kusur kilograma crvenih paprika očas je ispečeno, a kao finale na plotnama improvizovanog šporeta našle su se one malecke, što kupljene što u Lakijevoj bašti nabrane, otrov-papričic. Uglavnom, glavni materijal za zimnicu je ,,odrađen,, na Srebrnoj rivijer, a kada navratite do dvojice pomenutih obavezno zatražite (ako oni zaborave da vas ponude) da probate ajvar, ljutenicu, pinđur, filetiranu papriku te ćete se i sami uvjeriti da sav trud i pečenje uz vatru nije bio uzaludan…

Što zbog kuvanja pasulja i loženja vatre, ali najviše zbog želje da iskoristi 30 vanjskih stepeni i nešto manji broj toplote jezerske vode – neumorni i eksperimentisanju uvijek sklon Sata Gaši – kupao se 1. oktobra u Srebrnom, uz tvrdnju da je voda ,,ko piša,,, da mu ugodnije nije bilo ni na početku avgusta. Naravno, prethodio je Sata skok sa pontona, čuveni saltomortale uz obavezno ,,ronjanje,,. Srećom, ovog puta isti je prošao bez ogrebanog nosa i povoda da Laki od ,,nosoronjanja,, napravi zajebanciju par excellence…

Dokaz  za prelijepo oktobarsko vrijeme na rivijeri, osim Satinog kupanjca, svakako je i ovaj snimak sa Laki&company pontona. U prelijepom ambijentu, uz sunčane zrake, mirnu vodu, pivu na hastalu i pored nogu na podu, uz pecaljku i ovogodišnje namontirane stolice – četvorka Brano, Sata, Rile i Dule baš je uživala prepričavajući svakojake zgode i pošalice. Jednu od njih ispričao je Brano Tuzla a ista glasi ovako:

Cigo viri kroz ključaonicu od kupatila. Naišao komšija i pita ga:
– Što to bolan radiš?
– Gledam svoju ženu kako se kupa!
– Pa zar nikad nisi vidio svoju ženu golu?
– Jesam vidio golu al’ nisam vidio da se kupa!

A onda je došlo do promjene vremena, zahladilo je, počele su kiše i košava, nastale su okolnosti dušu dale za unutarnje radove i dogradnje. Nešto slično odigralo se u vikendici, odnosno dnevnoj sobi porodice Ristić + Abi gdje su majstorske ruke Lakija i Rileta sagradile a potom namontirale polazne gazeće stepenice ka prostorijama na spratu. Domišljati kakvi jesu, Laki i Rile skontali su da to osnovno ,,gazište, iskoriste maksimalno tako da je dobijen baš pravi ormar za cipele te fioka za razne kućne potrebštine. Uostalo, pogledajte ovaj priloženi snimak i lako ćete uočiti svu funkcionalnost majstorske rukotvorevine Laki-Rile…

I dok su se neki hvalili novopodignutim temeljima, neki novosagrađenom terasom, neki pasuljem i paprikama –  dok su se neki kupali i sunačali – Dule Pavlec mogao se pohvaliti bokorima raznobojnog jesenjeg cvijeća ispred svoje vikendice. I ovaj najnoviji snimak dokaz je da Dušana baš hoće cvijeće, da je isto na poseban način uzvraća nježno poetsko-lirskoj Pavlec osobi koja uživa u raznovrsnim cvjetnim zasadima. Na sav trud podizanja istog, cvijeće svake godine se revanšira predivnim bojama i raskošnim izgledom oko njegove vikendice tako da Duletova brvnara nedvojbeno postaje jedan od simbola Srebrne rivijere…

U posmatranom vremenskom razdoblju nije izostao i najpopularniji hobi – pecanje. Niko od rivijerdžija nije se ,,zakitio,, kapitalcem kao Laki tokom avgusta ali pecala se bodorka i to ona prava za spravljanje ,,sardine,, Bilo je bogami i prženja ribe u tiganju, bilo je i za kući ponijeti ali iznad svega toga bio je taj predivni osjećaj opuštanja i maštanja uz zabačene štapove dok vam je kroz glavu proticao čuveni stih jedne pjesme ,,A ja baksuz baš u jesen se zaljubih,,…

Glavna atrakcija na rivijeri tog 16. oktobra bila su dva predivna labuda doletjela ispred Laky&comapnz pontona s bog te pita kojis strana svijeta. Očigledno navikli na ljude,  labuđi bračni par, očas je doplivao na dohvat ruke, na fotografisanje i divljenje ali taj njihov dobronamjerni potez nije ostao neuzvraćen. Labodovima je bačeno baš puno raznovrsne hrane koji su oni halapljivo gutali uz povijenu dugu šiju kao zahvalnost što su napunili utrobu pred daleki let negdje u toplije krajeve…

Naša kamera zabilježila je i ovaj detalj. Naime, poslije skoro trogodišnjeg izbivanja, na rivijeri se obreo Gazda Mate, Lakije tast koji je one davne 2005. godine udarao temelje jednoj od najljepših vikendica na Srebrnom jezeru. Stari Dalmoš očas je dograbio pecaljku i oprobao svoje ribolovačko umijeće a kako je bilo – najbolje pokazuju mimirisi pržene ribe koji su se narednih dana osjećali u dvorištu Matine kuće u beogradskoj Pljevaljskoj ulici…

Iz kraj ovog jubilarnog 100. izvješća – postavljen je novi putokaz ka Srebrnoj rivijeri. Ovog puta isti je izrađen od bagremovog drveta sa freziranim natpisom SREBRNA RIVIJERA (ćirilicom) i sa internet adresom SREBRNARIVIJERA.WORDPRESS.COM (latinicom), sa ukopanim zabetoniranim postoljem. Sam putokaz namontiran je na željeznu šipku te ostaje da vjerujemo da će isti doživjeti duboku starost ili bar naredni jubilarni 200. izvještaj sa naše omiljene destinacije…


Responses

  1. ko je ovo slikao,verovatno laki.neznanje klasicno

    • presao si se ovo te je slikao strahinja sa mojim aparatom posto ja nisam ni bio tu vec kod dragana radili smo temelj.

  2. Cestitam na IUBILEJU nije sala „stotkica“ Strale svaka cast.

  3. ne znam koje mi je korisnicko ime zaboravio sam
    Laki

  4. ‎“Nakon pojedene dvije do tri porcije pasulja, uz mnoštvo salate te hladnog piva i časica rakijice – i Laki, i Rile, i Sata, i Brano Tuzlak kao ,special guest starr,,, i moja malenkost – jednodušno je konstatovala: OD OVOG MOŽE DA SE RIKNE!“
    To samo mogu ljudi koji vole i koji osjecaju ljude to je ljudovanje. Ljepsi prizor nisam vido.
    ŠULC – Tuzla


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Категорије

%d bloggers like this: