Објављено од стране: деда Страле | мај 31, 2011

91

RAPORT 91 – MAJ 2011.

Sticaj okolonosti nagnao nas je da ustaljeni sedmični ,,jezerski,, izvještaji ovoga puta budu prezentovani kao jedinstven mjesečni tj. majski raport.

Ono najznačajnije – tradicionalni proljetni sastanak rivijerdžija i otvaranje sezone – odigralo se prvog majskog vikenda. Već na startu izvršena je tradicionalana primopredaje praseće glavuše kao znak narednog domćinstva, predaja uloge domaćina koja je za sledeće jesenje dane došla u ruke Lele i Deana. Boban advokat, domaćin ovog proljetnog sastanaka primopredaju je obavio sa Deanovim ocem Rašom jer je Dean zbog poslovnih obaveza bio spriječen da prisustvuje ovom proljetnom okupljanju.

U razdraganoj atmosferi ovaj susret starih znanaca i prijatelja poslužio je da se razmjene razna iskustva stecena tokom zimskog perioda a jedna od dominantnih rasprava bila je posvećena starom ,,neprijatelju,, – krticama. Naravno razgovaralo se o svemu i svačemu, pominjana su nekakva anonimna pisma i poruke, kroz smijeh se pričalo da sun a pomolu zapleti poput onih u španskim tv serijalima.

Uočljivo je bilo dinstanciranje nekih rivijerdžija bar sudeći po ovoj fotografiji, ali ispostavilo se da je do istog došlo zbog nedovoljnog raspoloživog prostora pod Duletovim čardakom…

Ni prohladno vrijeme s kišicom, ni okolnost da su jakne bile objerućke prihvaćene – nisu omeli rivijerdžije u veselju. Istom je svakako doprineo Dejan sa svojom gitarom i uredno ispisanom povelikom sveskom sa tekstovima pjesama. Bogami, kako se ovoga puta pokazao Dejan gitarista i kako su ga rivijerdžije prihvatile – ne bi nas iznenadilo da već na jesen dodje sa još podebljom sveskom i rezervnim gitarskim žicama…

Pjevalo se sve: starogradske, izvorne i sevdalinke, našla se pjesma za svaku dušu i ćeif. Naravno, oko gitariste Dejana odmah se okupilo Dobrovoljno Rivijerdžijsko Pjevačko Društvo sa Mićom na čelu. Cijelom ugodnom raspoloženju poseban ton davao je Dragan Sindikalac svojim sjajnim počalicama i meraklijskim raspoloženjem…

Pjevalo se i veselilo, ali bogami i svojski se zasukali rukavi. Radilo se na više lokacija: kod Zoranove kamp-prikolice podignuta je drvena nastrešnica, kod Duleta u brvanari urađen je brodski pod, Zvrk je otpočeo nadogradnju terase, Dunja i Laki sređivali su svoje pontone, Rile je opet radio na unutrašnjem sredjivanju svoje vikendice. Na ovom priloženom snimku vidimo majstorsku ekipu ispred novopodignute nadstrešnice kod Zoranove kamp-kućice, ekipu vrijednih i zadovoljnih aktera zbog uspješno okončanog posla…

Jedna od najsimpatičnijih vikendica na Srebrnoj rivijeri uskoro treba da dobije novi izgled. Naime, vrijedne ruke Zvrka i njegove Milijane baš su se potrudile oko osnovnih zidarskih radova na izgradnji terase ispred svoje vikendice. Kada sve bude okončano tandem iz Kragujevca dobiće novi lijepi prostor za sopstvenu uživanciju, ali i za uživanje njihovih naslednika i prijatelja…

Uz konstantnu borbu sa krticama, Dule je našao vakta da postavi brodski pod u svoj vikendici. Pomagao mu je neizostavni Laki pa ne čudi što je sve cakum-pakum ispalo. Ovaj dvojac toplo preporučujemo ostalim rivijerdžijama ako budu planirali slične zahvate pogotovo što Laki i Dule imaju neophodno iskustvo a nisu ni skupi ako se uzme u obzir da je gospodin Pavlović na dijeti tj. još uvijek ne konzumira alkohol. Za Lakija samo opuštencija: on ionako ne umije da s mirom sjedi i uživa, uvijek mora da nađe nekakav posao pa maker to bila ugradnja brodskog poda…

Dok su se JOKS-ovci bakćali terasama i podovima – LAKIJEVCI su prionuli na obnovu svog pontona, na zamjeni kompletne prethodne istrule drvenarije. Novonabavljene bagremove fosne i daske trebalo isjeći i iskrojiti a potom ugraditi u ponton. Posao nije bio nimalo lak i jednostavan ali Laki, Tomica, Rile i ostali svojski su zalegli na sve faze poduhvata. Bilo je tu i nezgodnih položaja, mogućnosti da se nenadano okupate u prohladnoj jezerskoj vodi, zafrkancije i smijeha, ali sve uz čašicu i zalaganje je uspješno okončano. Kažu da sada na ovom NOVOM PONOTONU može nesmetano i slon da dođe na odmor i sunčanje – nema šanse da propadne…

U svoj toj užurbanosti gotovo da neprimjećeno prođe iznenadno pojavljivanje Srećka, omiljenog kučeta rivijerdžija. Kako je nenadano nestao tako se nenadano pojavio na opštu radost prisutnih. Na žalost, to oduševljenje kratko je trajalo, zapravo samo jedno poslijepodne i noć. Kada su se svi povukli na počinak, Srećko je iskoristio da prespava na Lakijevim stolicama. Ujutro imao je gospodin Lazarević šta da vidi: prepunu stolicu krpelja, mrskih životinjskih nametnika koji su čak počeli da mile po zidu vikendice. Lakiju ništa nije drugo preostalo nego da dohvati metlu u ruke te da se sa istom riješi i krpelja i Srećka…

Uz sve obaveze, gradnje, sređivanja, prepravke i popravke – našlo se vakta za omiljeno peckarenje. Prilike i nisu bile naklonjene ribolovcima ali ipak čuvarke nisu ostale prazne. Solidno je radila jedino bijela riba, tačnije bodorka… babuška se tek povremeno javljala… a o nekom krupnijem ulovu – ni govora! Legendarni Beba strpljivo je zabacivao svoju pecaljku, a pridružili su mu se nebasuz Sata, Laki, Drago, Paraćinac, Jablan, Rile i moja malenkost. U tuđe čuvarke nismo zavirivali ali znamo da su JOKS-ovci svoj ulov iskoristili za spremanje nove ture ,,sardine,, (napokon je pisac ovih redovao imao priliku da proba ovaj riblji specijalitet i ostao je bez teksta, odnosno odlučio je da sam pripremi ovaj zaista predivni delikates sa upecanom ili kupljenom ribom, svjedno)…

Kada smo već kod riba – neizostavno moram pomenuti sušaru, zapravo krajnji efekt ove jedinstvene skalamerije za pripremanje ribljih specijaliteta. Gro od nekih 15-tak ulovljene kilograma ribe, Laki (a ko drugi) je pripremio za sušenje. Najprije čišćenje pa soljenje, stavljanje u pajc, pa sortiranje, pa kačenje, pa loženje vatre, pa dežuranje, okretanje i podešavanje a sve da bi se dobio finalni produkt – predivna dimljena riba. Bogami imale su se radi čega oblizivati usne, imalo se radi čega potezati za rakijicom, pivom i špricerima… imalo se radi čega radovati. Ako tome dodamo podatak da je pozamašna količina dimljene ribe iz ove ture sušenja završila čak u susjednoj državi, tačnije u Tuzli te da su se istoj obradovala Branina unučica, snajka, sin i supruga – onda ovaj Lakijev poduhvat zaslužuje i više od običnih riječi pohvala i čestitanja…

Svemu navedenom neizostavno moram dodati i fudbalsku utakmicu naslovljenu kao KOD MIĆE NA GOLIĆE, pikanje lopte između ekipa JOKS-ovaca i LAKI-jevaca odigranu na Mića-Dunja poljančetu poznatijem kao krtičnjak livada. Fudbal se igrao, rekao bih, u neravnopravnom omjeru snaga tj. tolika je nadmoćnost JOKS-a bila da je rezultat od TRI naprema NULA još i dobar za poražene. Utakmica je protekla u baš žestokoj borbi ali obilježila ju je i povreda Lakijevog zgloba tako da je upomoć pritekla bokvica i tablete protiv bolova. Bilo kao bilo, nekadašnji profesionalci Zvrk, Sindikalac i Dule očitali su lekciju fudbalskim amaterima te od zakazanog jesenjeg revaša ne treba puno očekivati: i 5:0 biće častan rezultat!

Među gostima Srebrene rivijere ovog maja bio je Brano Živčić, naš stari znanac, tuzlanski radijski poslenik, čovjek koji kada bi znao da je zgazio mrava odmah bi se sagao i počeo da mu daje vještačko disanje. Brano Tuzlak bio se naoštrio da lično doprinese punjenu čuvarke ali jaka košava totalno mu je poremetila planove. No, i ovako, prepun lijepih utisaka sa Srebrnog jezera za kojeg je već od ranije predložio da se zove Zlatno, Brano se vratio u Bosnu sa obećanjem da će s jeseni ,,skoknuti,, do rivijere, da će nam donijeti pregršt novih dosjetki o Muji i Fati. Prilažem i ovaj snimak Brane u ribolovačkoj akciji jer kako reče isti će biti dovoljan dokaz da razuvjeri nevjernike o ljepoti jezerskog okruženja…

Pri kraju ovog majskog raporta – o ljepoti u najljepšem mjesecu!

Molim Vas da pažljivo pogledate ova dva snimka: Duletovu brvnaru i cvjetno okruženje ispred iste te sređeni kompletni prostor ispred Dejanove vikendice. Očigledno je da i sami vlasnici pomenutih objekata uživaju u ljepoti prizora, da se raduju svakoj novoj procvjetaloj ruži, da ne žale ni trud ni para kako bi njihovo okruženje što ljepše izgledalo…

Svaka čast gospodo!

Kažu da treba zasvirati i za pojas zadjenuti. Sa ovim posljednjim baš se onako apačikte slažem! Još kada ono ZADJENUTI bude upriličeno na ovakvom mjestu i ovakvom ambijentu i ovakvom društvu – e onda skidam kapu uz moj duboki naklon! Pazite samo ovo: novoobnovljeni ponton, novonamontirane stadionske stolice, novouradjeni i novougradjeni stolić pa plus pićence – rahatluku nigdje kraja nema!

Živjeli i DVSDUNK!


Responses

  1. Pa svaka vam cast, na slikama, na druzenju, na sadrzaju…Ovo neki ljudi ne dozive nikada a i kako bi ako nemaju prijatelje i naravno, Srebrno jezero..
    Sve mi se dopalo mada nesto nedostaje.
    Cika Strele, zamislite naseg prijatelja DJOLETA, njegovu gitaru i glas u vasem drustvu…e tu bi svi popadali. Izvinjenje gospodinu koji je svirao, nisam htela da ga uvredim, naprotiv super da je imao neko da to uvelica sa pesmom.. Doduse neznam kako svira i peva ali za to, gore pomenuti gitarista, to stvarno fenomenalno radi…
    Samo tako nastavite…
    Pozdrav veliki svim ucesnicima….

  2. Hvala Dragana za komentar, pohvale i sugestiju
    naš zajednički prijatelj bio je gost na Srebrnom tokom proslog ljeta baš sa gitarom i pjesmama i sve prisutne je oduševio. Obećao je da će ponovo doči ali i svi ga željno isčekuju. Ako malkice prelistaš stranice bloga unazad naći ćeš fotke i prilog o gostovanju Kumašina na jezeru…


Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се / Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се / Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се / Промени )

Google+ photo

Коментаришет користећи свој Google+ налог. Одјавите се / Промени )

Повезивање са %s

Категорије

%d bloggers like this: