RAPORT 102, 19. DECEMBAR 2011.

Polagano odlazi ova 2011. godine, kao i svugdje tako i na našoj Srebrnoj rivijeri. Posljednji decembarski dani nisu protekli bez posjete rivijerdžija svom vikend naselju, svojim vikendicama i drugim izgrađenim objekitima. Vrijeme za neko uživanje u ,,ogoljenoj,, prirodi, uz zabačene ,,nepipkajuće,, ribolovačke štapove, uz neke nezahtjevne spoljne aktivnosti – nije bilo naklonjeno ali imalo se štošta unutar kućica poraditi, srediti i, ako ništa drugo, onda ,,provjetriti,, prostorije za predstojeće novogodišnje dočeke…

Uz kragujevčku ekipu sa Sindikalcem i Zvrkom na čelu, proteklih dana na rivijeri je boravio već čuveni trio SRL iliti Sata, Rile i Laki. Uz obilazak cijele rivijere i uz konstataciju da je sve na svome mjestu – pomenuta trojka baš je gustirala uz prebranac i ljute papričice, uz neizostavnu rakijicu, pivce i vince. Bilo je tu i sporečkanja sa vlasnikom susjedne još neprodate parcele oko toga ko je posjekao drveće, koliko je oštećen prilazni put, ko će da ukloni potkresane grane sa dodatno posječenih stabala. No, trenutni nesporazumi brzo su prevaziđeni uz domaću i pivo…

Uostalom, pogledajte najinteresantnije snimke načinjene tokom posljednih dana ove odlazeće 2011. godine na našoj Srebrnoj rivijeri…

Sva priča o sječi, krađi i prekrađi drveća i ogreva – smještena je u ovom kolažu, ovoj novoj ogoljenoj panorami baš prilagođenoj trenutnim vremensko-sezonskim prilikama. Ko je u svemu ..ušićario.. znaće se s dolaskom lijepog vremene, uz priču na jednoj od rivijerdžijskih terasa…

Mama mačka na vrijeme je od sječe drveća i palih grana sklonila svojih pet potomaka, pomno pazeći da neko od nedobronamjernih posjetilaca slučajno ne ukrade neko njeno mače. A bogami baš ima prelijepih kao ovo žuto za ovu priliku posebno snimljeno…

Bez obzira na loše vremenske uslove – Sata ribolovac zabacio je par svojih štapova s prednje dunavske strane brane, ali – mrka kapa. Sem jednog, kako ga oslovi, ćoravog minijaturnog peša, ništa drugo se nije upecalo. Srećom, hladnoća i smrzotina, brzo su se nadoknadili još bržim ispijanjem rakijice…

Pogača ispečena (mrtva usta bi je jela) te pasulj prebranac u zemljanom ćupu skuvan a sve na nenadmašnom ,,smederevcu,, i na ,,tečinim,, drvima pa još domaće ljute papričice i bijeli luk – ugođaj je koji se ne doživljava svaki dan. Krkalo se, odnosno jelo i pilo, do iznemoglosti a trojki SRL jedino je preostalo da brže-bolje se zavuku u krevete i onda spavanjac  do svitanja pa makar ono za nekog od pomnute trojice bilo u 11 prijepodnevnih časova…

Tokom ljeta i jeseni sagrađene su ove dvije terase: sindikalčeva i zvrkova. Njihovi objekti dobili su mnogo na ovom dodatnom prostoru prvenstveno namjenjenom za sjednje uz čašicu, kaficu i eglenu s dragim prijateljima. E sada, koja je ljepša – teško se odlučiti. S toga, ajd da glasamo pa koja dobije više glasova njen vlasnik ima da časti. U to ime…

Tužni su u ovim decembarskim danima rivijerdžijski pontoni iliti marine. Bez svojih vlasnika i komšija, bez zabačenih ribolovačkih štapova i propratne skalamerije – djeluju otužno i usamljenički. Na ovom snimku, dva pontona međusobno prepričavaju ovoljetošnje zgode i nezgode, na kojem se obrela veća ulovljena riba, ko je sa kojeg pontona skakao naglavačke ili na noge, na kojoj je marini popijeno više piva, da li je poslije alkoholnog dopinga bilo više prepirki ili smijeha…

Dok se na jednoj strani uočava itekako vidljiv napredak u izgranji, dotle u neposrednom susjedstvu svjedoci smo da su iseljene stvari prepoštene zubu vremena, da ovako ostavljene na milost i nemilost teško da će preživjeti sve vremenske (ne)prilike. No, ko zna zašto je to tako urađeno, ako ni radi čega drugog bar će na rivijeru navratiti njihov vlasnik da se vidi i popriča sa starim komšijama, poznanicima i prijateljima…

RAPORT 101, 13. novembar 2011.

Na žalost, ovo izvješće sa nama svima drage Srebrne rivijere, moram započeti jednim vandalskim gestom zlonamjernika i pakosnika. Naime, ovovikendaške posjetioce, naše rivijerdžije je prilikom dolaska, na samom skretanju niz branu, dočekalo neprijatno iznenadjenje.

Novonapravljena tabla sa oznakom skretanja ka rivijere nije bila na svom mestu. Da li zbog metalne cjevke ili iz čiste zlobe neko je uzeo sebi pravo da metalni nosač polomi u temelju pri samom dnu gdje je cjevka bila po svim propisima zabetonirana. Em je uzeo metalni dio, em je uzurpirao baš mukom napravljenu tablu od bagremovog drveta sa natpisom SREBRNA RIVIJERA i našom web adresom…

Neka se stide počinioci, nek im je na obraz, čast i poštenje. Napravićemo mi novi putokaz a lopovi i vandali neće baš tako olako proći kao ovaj put…

Sva ova neprijatnost ipak nije mogla da uskrati užitak već legendarnom paru LAKI-SATA, dvojici drugara i strasnih ljubitelja prirode.  A baš ta priroda odisala je smirajem i nekom facinirajućom predzimskom idilom, naprosto je prisutne nagonila da svoje  poglede usmjere i zadrže na ogoljenom šipražju, vrbaku, onim donedavno zelenim površina sada isto tako lijepim sa svojom protkanošću jesenjim zlatno-žutim koloritom. Standardnu ljetnu graju na rivijeri nadomještalo je kreštanje čaplji, vrana, čvorka, plovki i drugih jezerskih ptica, uvijek razigranih vrabaca na Lakijevom dudu…

Naravno, pomenuti tandem nije propustio da zabaci svoje ribolovačke štapove, da postavi mamce za štuku. Sve je urađeno po propisima in a osnovu dobatog iskustva ali riba (kao i uvijek) nije htjela da zagrize, nije radila, nije se osvrtala na bilo koji mamac. Da li zbog temperaturnog kolebanja od -4 do +6 preko dana ili zbog drugih nama nepoznatih razloga – ko će je znati! Nasuprot rivijeri, u zimovniku, radila je krupna babuška te su hrabri babuškari, uz poneku rakijicu, lakše podnijeli temperaturni minus.

Uz Lakija i Satu, svakako treba napomenuti das u na rivijeri  bili Tomica-elektronski mag i njegova supruga Bilja. Ovaj par, kao i uvijek, sav se posvetio sredjivanju svoje vikendice ovaj put farbanju i zaštiti potpornih stubova ovog ljeta izradjene terase…

Lakijev ,,smederevac,, i ovaj put se pokazao u punom svjetlu i snazi. Na striktno doziranoj temperaturi u zemljanom ćupu krčako se pasulj ,,boli glava,, u rerni opet se pekao čuveni Lakijev hljeb koji možete nesmetno bez ičeg drugog da očas pojedete. Uostalom, šta da vam pišem – pogledajte priložene snimljene kamerom našeg Sate.

Naravno, molim da posebnu pažnju obratite snimku sa vrha strane na kojem je Satino fotografsko zapažanje kadra i ,,uhvaćenog,, trenutka jezerske ljepote – baš došlo do punog izražaja…

RAPORT 100, septembar-oktobar 2011.

Ovo je 100-ti post na našoj web-prezentaciji, 100-to izvješće šta se to interesantno dešavalo na najljepšem dijelu Srebrnog jezera, na našoj Srebrnoj rivijeri. U neku ruku to je i mali jubilej, podsjećanje na prvi okačeni izvještaj iz oktobra 2009. godine, podsjećanje na mnoštvo tekstova i fotografija sa kojima smo željeli prvenstveno sačuvati bezbrojne lijepe trenutke druženja, rada na i oko objekata, uživanja u zabacivanju ribolovačkih štapova i slično.

Eto, u te pune dvije godine, stigosmo do stotog izvješća, do ovog septembarsko-oktobarskog pregleda najnovijih dešavanja na rivijeri, dođosmo do izvještaja koji započinjemo gore postavljenim snimkom.

Kao što vidite, naš Dunja, omiljeni čačanin rivijerdžija, uzorno nama pokazuje ponovo procvjetali bagrem u oktobru, Dunja pokazuje a kažu kada bagrem po drugi put cvjeta u nevrijeme da će onda predstojeća zima biti itekako hladna, oštra i sa velikim snježnim padavima. Tako kažu a opet u svakom kazivanju ima pretjerivanja te se nadamo da će predstojeći zimski mjeseci biti podnošljivi i da će rivijerdžije nesmetano moći da obilaze svoje i komšijske objekte…

Ovim jubilarnim raportom objedinili smo septembarsko-oktobarska dešavanja na Srebrnoj rivijeri, period koji je obilježila velika temperaturna razlika, vremenske prilike koje su baš išle iz krajnosti u krajnost. Lijepo vrijeme okupilo je rivijerdžije na zajedničkoj mobi, odnosnu podizanju temelja za buduću vikendicu Dragana Čačanina, Dunjinog šuraka. I bogami, svojski zasukavši rukave, za prijepodne se obaviše zemljani radovi, pa onda sve po redu: od armature, oplata i nalijevanja betona, Da ste vidjeli samo tu vještinu gradnje, zapravo majstorsko iskustvo svih prisuntih – nema nikakve sumnje da je nova vikendica krenula na zdarvim postulatima… Naravno, neophodnu potporu je dobila u vidu praseta s ražnja…

I dok se Dragan Čačanin bavio temeljima, njegovi imenjak Dragan Sindiklac, ,,kuburio,, je sa kuburama i crijepovima na novosagrađenoj terasi. Ista je dobila završni oblik i sada gotovo sve rivijerdžije imaju baš lijepe terase kao stvorene za prvu jutarnju i rakijicu, za ćaskanje i razgovor sa komšijama, za pogled ka jezeru i zabačenim štapovima na pontonima. Naravno, i ova ,,Sindikat-Terasa,, nije ,,osvanula,, bez svesrdne pomoći Draganovih prijatelja, najbliže i daljne rodbine, bez komšija koji su se nudili za ispomoć iako realno ona nije bila potrebna. Još je preostalo, da dobra kiša zalije novopostavljeni krov i ako ništa ne curka (ne daj bože da bude kao sa Dragnovim rezervoarom za vodu) najvjerovatnije će uslijediti novo zalivanje – uz mezetluke i pićenca…

I dok se kod Dragana gradilo, u susjednom Lakijevom dvorištu bavilo se ,,jestivom,, rabotom. Najprije, kuvao se pasuljčina sa velikim P u zemljanom loncu sa mnoštvom svinjskih đakonija tako da je u finalu tek pokoje zrno pasulja se naziralo. Nakon pojedene dvije do tri porcije pasulja, uz mnoštvo salate te hladnog piva i časica rakijice – i  Laki, i Rile, i Sata, i Brano Tuzlak kao ,special guest starr,,, i moja malenkost – jednodušno je konstatovala: OD OVOG MOŽE DA SE RIKNE!

No, poslije tako obilnog i žestokog obroka predaha nije bilo. Vatrenu borbu su nastavili Laki i Strale pekući crvene paprike za ljutenicu i ajvar. Nekih tridesetak i kusur kilograma crvenih paprika očas je ispečeno, a kao finale na plotnama improvizovanog šporeta našle su se one malecke, što kupljene što u Lakijevoj bašti nabrane, otrov-papričic. Uglavnom, glavni materijal za zimnicu je ,,odrađen,, na Srebrnoj rivijer, a kada navratite do dvojice pomenutih obavezno zatražite (ako oni zaborave da vas ponude) da probate ajvar, ljutenicu, pinđur, filetiranu papriku te ćete se i sami uvjeriti da sav trud i pečenje uz vatru nije bio uzaludan…

Što zbog kuvanja pasulja i loženja vatre, ali najviše zbog želje da iskoristi 30 vanjskih stepeni i nešto manji broj toplote jezerske vode – neumorni i eksperimentisanju uvijek sklon Sata Gaši – kupao se 1. oktobra u Srebrnom, uz tvrdnju da je voda ,,ko piša,,, da mu ugodnije nije bilo ni na početku avgusta. Naravno, prethodio je Sata skok sa pontona, čuveni saltomortale uz obavezno ,,ronjanje,,. Srećom, ovog puta isti je prošao bez ogrebanog nosa i povoda da Laki od ,,nosoronjanja,, napravi zajebanciju par excellence…

Dokaz  za prelijepo oktobarsko vrijeme na rivijeri, osim Satinog kupanjca, svakako je i ovaj snimak sa Laki&company pontona. U prelijepom ambijentu, uz sunčane zrake, mirnu vodu, pivu na hastalu i pored nogu na podu, uz pecaljku i ovogodišnje namontirane stolice – četvorka Brano, Sata, Rile i Dule baš je uživala prepričavajući svakojake zgode i pošalice. Jednu od njih ispričao je Brano Tuzla a ista glasi ovako:

Cigo viri kroz ključaonicu od kupatila. Naišao komšija i pita ga:
- Što to bolan radiš?
- Gledam svoju ženu kako se kupa!
- Pa zar nikad nisi vidio svoju ženu golu?
- Jesam vidio golu al’ nisam vidio da se kupa!

A onda je došlo do promjene vremena, zahladilo je, počele su kiše i košava, nastale su okolnosti dušu dale za unutarnje radove i dogradnje. Nešto slično odigralo se u vikendici, odnosno dnevnoj sobi porodice Ristić + Abi gdje su majstorske ruke Lakija i Rileta sagradile a potom namontirale polazne gazeće stepenice ka prostorijama na spratu. Domišljati kakvi jesu, Laki i Rile skontali su da to osnovno ,,gazište, iskoriste maksimalno tako da je dobijen baš pravi ormar za cipele te fioka za razne kućne potrebštine. Uostalo, pogledajte ovaj priloženi snimak i lako ćete uočiti svu funkcionalnost majstorske rukotvorevine Laki-Rile…

I dok su se neki hvalili novopodignutim temeljima, neki novosagrađenom terasom, neki pasuljem i paprikama -  dok su se neki kupali i sunačali – Dule Pavlec mogao se pohvaliti bokorima raznobojnog jesenjeg cvijeća ispred svoje vikendice. I ovaj najnoviji snimak dokaz je da Dušana baš hoće cvijeće, da je isto na poseban način uzvraća nježno poetsko-lirskoj Pavlec osobi koja uživa u raznovrsnim cvjetnim zasadima. Na sav trud podizanja istog, cvijeće svake godine se revanšira predivnim bojama i raskošnim izgledom oko njegove vikendice tako da Duletova brvnara nedvojbeno postaje jedan od simbola Srebrne rivijere…

U posmatranom vremenskom razdoblju nije izostao i najpopularniji hobi – pecanje. Niko od rivijerdžija nije se ,,zakitio,, kapitalcem kao Laki tokom avgusta ali pecala se bodorka i to ona prava za spravljanje ,,sardine,, Bilo je bogami i prženja ribe u tiganju, bilo je i za kući ponijeti ali iznad svega toga bio je taj predivni osjećaj opuštanja i maštanja uz zabačene štapove dok vam je kroz glavu proticao čuveni stih jedne pjesme ,,A ja baksuz baš u jesen se zaljubih,,…

Glavna atrakcija na rivijeri tog 16. oktobra bila su dva predivna labuda doletjela ispred Laky&comapnz pontona s bog te pita kojis strana svijeta. Očigledno navikli na ljude,  labuđi bračni par, očas je doplivao na dohvat ruke, na fotografisanje i divljenje ali taj njihov dobronamjerni potez nije ostao neuzvraćen. Labodovima je bačeno baš puno raznovrsne hrane koji su oni halapljivo gutali uz povijenu dugu šiju kao zahvalnost što su napunili utrobu pred daleki let negdje u toplije krajeve…

Naša kamera zabilježila je i ovaj detalj. Naime, poslije skoro trogodišnjeg izbivanja, na rivijeri se obreo Gazda Mate, Lakije tast koji je one davne 2005. godine udarao temelje jednoj od najljepših vikendica na Srebrnom jezeru. Stari Dalmoš očas je dograbio pecaljku i oprobao svoje ribolovačko umijeće a kako je bilo – najbolje pokazuju mimirisi pržene ribe koji su se narednih dana osjećali u dvorištu Matine kuće u beogradskoj Pljevaljskoj ulici…

Iz kraj ovog jubilarnog 100. izvješća – postavljen je novi putokaz ka Srebrnoj rivijeri. Ovog puta isti je izrađen od bagremovog drveta sa freziranim natpisom SREBRNA RIVIJERA (ćirilicom) i sa internet adresom SREBRNARIVIJERA.WORDPRESS.COM (latinicom), sa ukopanim zabetoniranim postoljem. Sam putokaz namontiran je na željeznu šipku te ostaje da vjerujemo da će isti doživjeti duboku starost ili bar naredni jubilarni 200. izvještaj sa naše omiljene destinacije…

RAPORT 98,  18. septembar 2011.

Ako bi se za neki srebrnorivijerski vikend moglo kasti da je bio u znaku pjesme i gitare, da je obilovao ićem i pićem – onda je to svakako ovaj protekli; period od petka veče 16. septembra pa zaključno sa prvim jutarnjim satima nedelje 18. septembra. Ukratko, sve je bilo podređeno onoj Satinoj izreki GAJBA PIVA PO GLAVI UČESNIKA,  a ekipa ne da je bila prava i odabrana te stoga moram neizostavno navesti svakog poimenično: ,,domaćin,, Laki, Flaja kragujevčanin te njegovi i naši prijatelji Laza i Mića Karapandže, pa onda moj vjenčani kum Djordje na preletu iz Amerike nije mogao da izostavi našu rivijeru; pa Rile + Abi, pa neumorni Sata, pa Dule koji u špartanju na relaciji Jezero – Čačak bogami stoički izdrža sve peripetije, pa Dragan Sindikalac, pa navraćali su Zvrk, Miki i Beba te moja malenkost Matt-Ori Unin deda Strale…

E sada da vam pričama o kamarama i kamarama svakojakog mesa, o mućkalici zvanoj ,,boli glava,, bilo bi izlišno ali neizostavno moram pomenuti Laza-Mića specijalitet evidentiran kao LJUTENICA.

Auuuuuuuu… što je to bilo dobro kako god da se poslužiš, ma milina jedna… evo i sad mi na pomen ljutenice zubi sami od sebe ,,piške,,. Lično sam je isprobao malom kašikicom, pa prešao na viljušku i supenu kašiku… stavljao na pljeskavicu, u mućkalicu, na bijelo meso, na slaninicu i kobasicu te onako čisto na krišku hljeba – ma bila je savršena i profesionalnim kuvarima Mići i Lazi skidam kapu i zahvaljujem u ime svih prisutnih na ljutenici ali i na ustupljenom receptu…

Em se gurmanski jelo ali i više nego gurmanski pilo (u pola sata iza ponoći išlo se po novu gajbu piva) – ali što se pjevalo… SVAKA NAM ČAST. Od sevdalinke preko Mare Autostoperke pa do bog te pita kako naslovljene aktuelne hit-pjesme… naravno, prednjačio je Kumašin Đorđe sa svojom gitarom i nepresušnim repertoarom… mi smo mu davali podršku koja je više ličila na rasklimatane seoske kočije, ali kada se cugne onako podobro – malo ko je primjećivao harmonijski nesklad. Uglavnom, s gitarom i pjesmom nastavljeno je i slijedeće veče jer novopridošlice Flaja, Mića i Laza toliki put prevalili a da se njima u čast ne zapjeva -  e to nije moglo da se dogodi.

Sva terevenka plus košavski vjetar itekako su se odrazili na rezultate zabacivanja naših pecaljki i dubinski štapova. Praktično samo se pecalo tokom subote i rezultat nije baš za neku pohvalu ali da je bilo za kući ponijeti – bilo je!

Pecalo se a bogami oni tradicionalno najvrijedniji nisu proputili ukazanu priliku već zasukaše rukave i kopaj, namještaj, montiraj i farbaj. Naravno, prednjačio je ,,domaćin nad domaćinima,, Laki Lazarević te Mile Ristić. Njih dvojica podobro su se namučili dok su uradili sve neophodne radnje na novom šahtu koji im omogućava da voda ne ledi, da i tokom zime u svojim prostorijama imaju tekuću bunarsku vodu. Svašta je ovaj tandem radio i uradio a tok svega prikazujem vam na ove četiri kolaž fotke…

I preko puta, kod legendarnog Dragana Sindikalca, radilo se punom parom. Po ugledu na komšiju Zvrka, Dragan je krenuo u podizanje svoje terase i uz svesrdnu pomoć majstor Mikija izgleda da će ista biti brzo dovedena u željenu funkciju. Miki je vješto baratao sa svakojakim alatima, a Dragan se baš trudio na njegov prijatelj ne bude ničim uskraćen a pogotovo hladnim pivo ohladjenim u koritu gdje je Sindikalac baš pravi ekspert…

Za kraj evo i fotke novog putokaza koji će biti postavljen umjesto dosadašnjeg koji je na brani pokazivao skretanje ka Srebrenoj Rivijeri. Naravno, Laki Lazarević je svojim stolarskim alatima urezao a potom ofarbao u crveno i plavo raspoloživa slova, a koja ispisa moja malenkost. Na kraju je uslijedilo premazivanje bezbojnim lakom tako da je preostalo da se zabetonira metalna cijev kao držač i novi putokaz biće u funkciji…

Raport 97, 15. septembar 2011.

Ko radi taj i GROŠI!

E tako se može kasti za prethodni izvještaj sa Srebrne rivijere matore drtine BOTR trabakule, izvještaj u kome je, uz slovne greške, izostavljena jedna od najbitnijih fotki. Koliko sam zapamtio gotovo da nema nijednog rivijerdžije koji ne voli ljuto, koji onako za stolom prepunih đakonija ne poseže za svježom ljutom papričicom, koji u svojoj baštici nema bar jedan stručak feferona ili nekih drugih oblikom različitih papričica-ljutih proizvoda…

No, kada zaduva košava, pa mećava, pa snijeg obhrva – ne preostaje ništa drugo nego posegnuti za turšijom, za nekom prepunom teglicom ljutkastih đakonija. Laki Lazarević domaćin koji ništa ne prepušta slučaju, već se pobrinuo da tokom zima ima na raspolaganju teglice feferona za ispomoć. Za sada je to broj od samo dvije tegle sa papričicama ubranim ispred njegove terase ali pijaca u Gradištu baš je bogata tako da tek predstoji TURŠIJANJE. Jer, kakav bi to bio doček Nove, a Laki zajedno sa suprugom i prijateljima tradicionalno narednu dočekuje u svojoj vikendici, dakle kakav bi to doček Nove bio bez kiselog kupusa, bez mješane turšije, bez paprika sa sirom, bez paprika na ovaj ili onaj način i ostalih zimzelenih đakonija…

Izvinjavam se gospodinu Lazareviću zbog moje greške u koracima… ispravljam je na ovaj način i nadam se da ću biti poslužen sadržajem bar jednom od ove dvije teglice sa propratne fotografije…

Za malo zaboravih, za malo da napravim novu grešku u koracima…

Na čuvenom Lakijevom ognjište-guvnu gdje se prži u tanjirači riba, gdje se potpaljuje kotlić za riblju čorbu, gdje je sušara za riblji specijalitet rivijere, gdje se pratično sve sprema što je za iće – tokom posmatranog vikenda došla je novotarija, rešetka za kuvanje pasulja u zemljanim ćupovima. Kao što se vidi, ima mjesta za dva-tri ćupa pa ko voli nek izvoli, nek samo dodaje drva za vatru i ukrčkani pasulj ima da bude samo takav – za priču i prepričavanje…

RAPORT 97 – 4.septembar 2011.

Prvoseptembarski vikend baš se,, ubio,, za uživanciju na Srebrnoj rivijeri: em predivno vrijeme (za kupanje i sunčanje), em društvo ,,boli glava,,, em svi horni za rad, druženje i zafrkanciju… em ,,lešenje,, kako ovog ljeta nije viđeno…

Kada svemu tome dodam da su neki plodovi minijaturnih bašti ubrni a potom i spremljeni kao zimnica, da su novopodignuti drveni stubovi za terasu dobili prvu neophodnu zaštitu, kada pridodam da je palo DEBELO IZVINJENJE te istom se potom ljudski i prijateljski nazdravilo – eto argumenata za tvrdnju da je pomenuti prvoseptembarski vikend bio baš za pamćenje, za priču i prepričavanja…

E tu skasku, to prepričavanje, ovaj put namijenili smo neumornom Sati, našem Satmiru Gašiju vrlom prijatelju, sabratu i velikom ljubitelju piva koji baš ovog vikenda, a kada je pomenuti napitak u pitanju izreče i ovo;

- Kako god okrenem, prevrnem, preračunam i  izračunam nama je tokom vikenda, a da bi sve bilo potaman, potrebno najmanje dvije gajbe piva po glavi stanovnika, tj. po tintarama prisutnih rivijerdžija. Rakijicu i ostalo ne računam, to nam ionako dodje kao predjelo!!!

Kako doznajem iz ,,obavještajnih izvora,, pomenuti pivski normativ u cijelosti je ispoštovan a ostala je po koja flaša za usput, za poneti do prve prodavnice.

No, bilo kako bilo, naš Sata em što se istakao u pivsko-rakijdžijskom duelu – posebno je dominirao u disciplini od milošti zvanoj: DOĐI K’ČICI iliti DOĐI K’DEDI!!! Uz asistenciju neizostavnog domaćina Zorana Lakija Lazarevića prisutni andrenalin pri podizanju pecaljke odnosno ispravljanju ,sfistarenog,, štapa-dubinca – radio je punom parom a efekat se ogledao u prepunoj čuvarci sa deverikama lopatarkama, babuškama, bodorkama, crvenperkama i ostalo bijelom ribom. Pravo ,,lešenje na kvadrat,, iskusnog ribolovačkog tandema, ulov koji je podsjetio na njihove profesionalne dane kada su po Dunavu lovili i od ulovljenog hranili svoje porodice. Kada se podvukla crta u nedelju pred polazak u Beograd bilo je i za kući ženi ponijeti i komšiji udijeliti (moja malenkost u svoje ime i u ime Vlade Ružičastog Pingvina Iz Čivijaške Republike ovim putem najtoplije se zahvaljuje na bodorkama i babuškama, u slast smo ih pojeli)…

Eto tako je bilo prošlog vikenda na našoj rivijeri. Na žalost, morao sam ponovo prolongirati moj naredni odlazak na istu, ali rivijera mi je bila non-stop pred nosom tj. dok sam na novom bagremovom putokazu ispisiva SREBRNA RIVIJERA (ćirilicom) te srebrnarivijera.wordpress.com (latinicom)…

RAPORT 95, jul – avgust 2011.

Ovogodišnja špic-sezona, kako na Srebrnom jezeru tako i na Srebrnoj rivijeri, uspješno se privodi kraju. A da je bilo bogom data za uživanje i odmor ne treba posebno naglašavati. Uz opuštanje, plandovanje, sunčanje i kupanje, uz relaksaciju na kojoj bi pozavidjele i najskuplje svjetske turističke destinacije – bogami svojski se i radilo, zasukavali rukavi dok se znoj cijedio iz majica i sa čela…

Pa da tim radovima započnem ovaj dvomjesečni raport, period od početka juna pa do kraja avgusta u kome moja malenkost nije kročila na rivijeru iz razno-raznih iliti, bolje rečeno, finansijskih razloga…

Prvo smo početkom jula evidentirali podizanje osnove, nosećih stubova i krovne konstrukcije na Zvrkovoj terasi. Udruženih snagama svojih prijatelja i komšija Zvrk je dobio sjani novi prostor koji se kao stvoren uklopio u postojeći izgled vikendice. Nisam bio prisutan ali zamišljam koja je uživancija sjediti i časkati na ganc novoj terasi u smiraj dana, uz kaficu i rakijicu i priču o ribolovačkim podvizima. A istih, ako niko drugi, onda Zvrk ima na pretek!

Terasom se bakćala porodica Ristić: Dušica i Rile finansijama, a neizostavna Abi lajanjem i čuvanjem svakog novougrađenog elementa. Elem, po ugledu na svoje drage komšije, Ristići su gotovo u cijelosti podigli novu terasu koja cijeloj njihovoj vikendica daje potpuno novi izgled. Zapravo, onaj štrkljasti izgled objekta, sa novom terasom dobio je totalno preporođeni izgled koji vas tjera da zastanete te iz raznih ugloda uputite svoje divljenje novom izgledu Ristića jezerskog doma. Osvjedočeni majstor Dunja sa svojim asistentima nije žalio ni truda ni umjeća kako bi se novopodignuta terasa potpuno uklopila u već podignute komšijske. Ristićima preostaje farbanje drvenarije ali kako kaže ona narodna ,,kad se bratski slože i rukama se orati može,,…

Slijedeći zamašni gradjevinski poduhvati odnose se sređivanje obalnog dijela rivijere, realizovanje davnašnje namjere da se ista ,,okameni,, i sredi kako ne bi dolazilo do odronjavanja zemlje, do porasta ružnoće onoga što je već poprimilo ružan izgled. Prvo su se posla latili, da ih tako oslovim, JOKSOVCI a potom i LAKIJEVCI. Mic po mic, kamen po kamen – i pomenuto priobalje dobi totalno novi izgled. Kada se tome doda da su vrijedne rivijerdžije uklonili suvišno vodeno granje i travu – pohvale koje se upućuju neposrednim akterima imaju još veću težinu. Nažalost, raspolažem sa snimkom samo jednog dijela sređenog priobalnog prostora. Iz ko zna koji razlog, snimka JOKS obale nema,  zapravo ne znam da li je isti namjerno izostavljen jer koliko čuh NEKO NEKOME DUGUJE DEBELO IZVINJENJE!!!

Naravno poslije ovako silnih radnih zahvata red je bio da se ,,i za pojas zadjene,, tj. da se onako komšijski i prijateljski okupi oko jedne sofre, da se popije i pojede, da se ljudski ZAGIDI kako kažu moji Bosnaci. I sve je očas pretočeno u stvarnost, u tradicionalni ispraćaj sezone kome su ovaj put domaćini bili bračni par Lela i Dejan. Naravno, tokom ovog slavlja i klope od koje ,,boli glava,, – izvršena je tradicionalna primopredaja praseće glavušice. Iz ruku Dejana domaćina uručena je komšiji Radetu koji na licu mjesta pozva sve da se ponovo na proljeće okupe kod njega, u dvorištu kod njegove brvnare…

I za kraj ovog mog neosvjedočenog izvješća – amuri!

Bez obzira što je zbog kupanja i skakanja zaista teško bilo upecati neku ribicu – oni trofejni kapitalci nisu izostali. Na dnevnom meniju bio je amur i to u tri navrata: onaj od 20, onaj od 15 i onaj od 12 kilograma. Onog najvećeg upecao je Laki Lakiša Lazarević na crvića i hranilicu, a nakon desetominutnog povuci-potegni predivni srebrnasti amur našao se u rukama gore pomenutog rivijerdžije. Tako Laki postavi ovosezonski rekord a na ostalim rivijerdžijama je zadatak da isti obore.

Bistro – majstori!!!

RAPORT 94,  12. JUN 2011.

Kada ste na Srebrnoj rivijeri ne treba da ste perfekcionista da bi zapazili predivne detalje koji vam jednostavno ,,miluju,, oči i razgaljuju dušu. Jedan takav je i mnoštvo ovih žuti cvjetova na malenom prostoru ispred Lakijeve terase. ,,Žutaći,, su natjerali Satu da sa svojim fotoapartom zauzme ,,ležeći stav,, i rezultat ,,okidanja,, je ispred vas…

Idući put ,,maksuzija,, biramo neku drugu cvjetnu bašticu naših rivijerdžija kako bi vam prikazali njene cvjetne darove…

I dok se Sata zanimao cvijećem – uvijek radoznala Abi je prišla neobičnoj ležećoj figuri i ošacovala istu. Naravno, Sata je iskoristio blizinu ljubopitljive i škljocnu svojim foto-aparatom a nastali snimak je BAŠ PRAVI!  ABI kao da kaže: ,,Ajd ustaj odatle i ponesi nam tensisku lopticu da nastavimo sa igrom!,,

Neko se bakćao foto-kamerom, neko tenis lopticom a Rile i Matt-Ori Unind deda Strale su se pobrinuli da čeljad ne ostanu gladna. Uz pomoć Lakijeve vanjeske-ljetnje kuhinje, a prvenstveno uz sadejstvo sa tandarom iliti tanjiračom pripremila se prava gozba: Strale je demonstrirao vještinu pravljenja kinsekih uštipaka, a Rile piletine i krompirića. Uz dvije vrste salate klopa je zaista bila da prste poližeš pa kada tome dodamo Satinu special-rakiju i ledno ,,Lav,, pivo – uživanciji nigdje kraja!

Baš kada se autor ovog priloga nameračio da lično zgotivi čuvenu rivijersku ,,sardinu,, i kada je ovlado recepturom koju su mu dali Zvrkova ljepša polovina Milijana i Dule Pavlec – bijela riba nikako da proradi. Petak  popodne i subota cijeli dan, rezultirali su gotovo ,,duplim golom,, u čuvarki. A onda u nedelju sve do pred polazak u Beograd – ZAOĆALO baš pravo: bodorka za bodorkom, babuška za babuškom, deverika za deverikom, koštro za koštrom. Očas je čuvarka napunjena sa nekih desetak kilograma i Strale je mogao kući da ponese nekih 6-7 kg očišćene ribe. Uslijedilo je strpljivo pripremanje i višečasovno kuvanje ,,sardine,, od riječne bijele ribe a za rezultat molim da se pripitaju Laki i Sata ovlašćeni degustatori!

Za kraj dva pontonska prizora…
Sata ,,nebaksuz,, kako sa svojom pecaljkom doprinosi čuvenim povicima DOĐI K ČICI odnosno DOĐI K DEDI. Naravno, uz njega je neizostavna ,,Lav,, flajka koja umnogome doprinosi ljepoti sveukupnog ugođaja i uživancije…
Dule Pavlec takođe sa pecaljkom u ruci i dobrano napunjenom čuvarkom, naravno bez ikakvog alkoholnog pogonskog goriva. Ali zato se gospodin Pavlović na licima mjesta pobrinuo da uz ribu pribavi i neizostavnu salatu. Kako snimak pokazuje, tik uz njega je pogolema količina jezerske trave i travuljive čime je još jedared potvrđena dovitljivost i visprenost gospodina Duleta Čačanina…

 

KRLJUŠT SVE GOVORI

Željeli ili ne – na Srebrnoj rivijeri uvijek ima baš zanimljivih stvarki: ili se pojavi veliki zelembać, ili je procurio tek postavljeni bojler, ili se po ko zna koji put pronijela vijest da struja samo što nije stigla, ili se neko od rivijerdžija hvališe kako mu se otkačio ,,kapitalac,,

Bilo kako bilo, prvog junskog vikenda, bilježimo ,,manifestaciju,, naslovljenu kao KRLJUŠT SVE GOVORI upriličenu na proslavljenom LAKI & COMPANY lokalitetu…

E… da vas moja malenkost ne bi gnjavila suvišnim pričama – evo neka prigodni fotosi sve kažu!

 

NEOBIČNA RIBA

Kao što se pročitali,  tokom maja, zaista se svašta lijepog dešavalo na Srebrnoj rivijeri. Tome svakao treba dodati i neobičnu ribu koju je sa svojom pecaljkom upecao naš vrli prijatelj Sata. Izvlačeći je iz vode, prisutni Laki je ustvrdio da se radi o linjaku ali je tu tvrdnju brzo opovrgao kada se malo bolje zagledao u ribu na udici. Sata je odmah konstatovao da se radi o neobičnom ulovu tj. da on takvu ribu u svom višedecenijskom ribolovačkom iskustvu nikada nije video. Tvrdnje na se radi o ,,požutjeloj,, bodorki brzo su pale u vodu kada se uporedi repno peraje bodorke i ove neobične ribe. Bilo kako bilo, odmah su načinjena ova dva snimka a potom je ovaj raritet vraćen u vodu. Sata je po povratku u Beograd pregledao svu raspoloživu litereturu ali neku sličnu slatkovodnu ribu nije pronašao.

Možda će neko od posjetilaca našeg bloga ili neko od iskusnih ribolovaca rivijerdžija odgonetnuti o kojoj se ribi radi pa potom sve dojaviti u komentaru ovog bloga…